Rezervisanja za neiskorištene dane odmora su predmet posmatranja plaćenih odsustava prema MRS 19. Kada i kako će se neiskorišteni odmori namiriti, tj. da li će se platiti ili će ih radnik iskoristiti u narednom periodu, to je način izmirenja obaveze i ne utiče puno na priznavanje obaveze za neiskorišteni godišnji odmor. Manji broj pravnih lica u BiH u bilansu evidentira rezervisanja za neiskorištene dane odmora, mada su i oni predmet MRS 19. U razmatranje obaveze treba uzeti i činjenicu da radnik može otići iz firme prije nego što iskoristi neiskorišteni godišnji odmor, te je moguće i da će rezervacija zavisiti od procjene pravnog lica koliko se može desiti takvih slučajeva kako bi se mogla uskladiti rezervacija. Ovu procjenu je moguće napraviti i putem matematičke obrade podataka i evidenciji ovakvih slučajeva u periodu od nekoliko godina, kako bi se projektovala vjerovtnoća za ovakve slučajeve. Subjekt je dužan mjeriti očekivani trošak akumuliranih plaćenih odsustava kao dodatni iznos koji očekuje da će platiti kao posljedicu neiskorištenih prava akumuliranih na kraju izvještajnog perioda. Obaveza se mjeri u visini dodatnih plaćanja čiji se nastanak očekuje isključivo zbog činjenice da se primanja akumuliraju. U mnogim slučajevima, pravmo lice možda neće morati da pravi detaljne izračune kako bi procijenio da ne postoji značajna obaveza za neiskorištena plaćena odsustva. Na primjer, obaveza na osnovu bolovanja mogla bi biti značajna samo ako postoji formalni ili neformalni dogovor da se neiskorišteno plaćeno bolovanje može iskoristiti kao plaćeni godišnji odmor. Kod obračuna rezervisanja za neiskorištene dane odmora uzimaju se u obzir plata zaposlenog, broj dana odmora za godinu u kojoj se radi obračun rezervacije i broj dana odmora u novoj godini ukoliko se prenose dani godišnjeg odmora. Rezervisanja za dane neiskorištenog odmora se uglavnom računaju i u mišljenju revizora iskazuju velike kompanije kojima je ovo značajna stavka u bilansu. Šta je bitno u skladu sa MRS 19 je da su svi rashodi knjiženi u odgovarajući period i da je ispravna razlika prihoda i rashoda za posmatranu godinu. Sa aspekta revizije ukoliko presjek nije tačan, a iznos je značajan, to može dovesti do kvalifikovanog mišljenja revizora. Ukoliko iznos nije značajan on se ne objavljuje u mišljenju po pitanju neusklađenih razlika, ali se prati iz godine u godine da ne bi prešao prag značajnosti kada može uticati na mišljenje revizora.