Aktuari imaju svoje mjesto u izračunavanju visine rezervisanja za otpremnine, kao i u određivanju vrijednosti sredstava penzijskog plana. Prilikom određivanja visine rezervisanja, prema standardu se koristi metoda projektovane kreditne jedinice, pri čemu aktuar mora postaviti odgovarajuće pretpostavke. Aktuarske pretpostavke moraju biti nepristrasne, međusobno usaglašene na način da odražavaju ekonomske odnose između stope inflacije, stope porasta zarada, prinosa planskih sredstva i diskonte stope. Aktuari pretpostavke trebaju zasnovati na tržišnim uslovima na datum bilansa stanja za period tokom kojeg se date obaveze moraju izmiriti.
Metod projektovane kreditne jedinice zahtjeva od preduzeća da primanja zaposlenih rasporedi u tekućem periodu (radi određivanja troška tekućeg rada), kao i tekućem i prethodnim periodima (radi određivanja sadašnje vrijednosti obaveza za definisana primanja). Preduzeće pripisuje navedena primanja za svaku godinu u kojoj je radnik bio zaposlen u preduzeću, a u kojima je obaveza za primanja ili naknade po prestanku zaposlenja nastala. Ta obaveza nastaje uporedo s obavljanjem posla zaposlenih u zamjenu za primanja po prestanku zaposlenja, za koja se očekuje da će ih preduzeće isplatiti u budućim periodima izvještavanja. Aktuarske tehnike omogućavaju preduzeću da izmjeri tu obavezu s preciznošću dovoljnom da se opravda priznavanje ove obaveze.
Rad zaposlenih utiče na rast obaveze prema planu definisanih primanja, čak i ako ta primanja zavise od budućeg obavljanja posla. Rad zaposlenih utiče i na iznos otpremnina koje će preduzeće isplatiti zaposlenima u budućem periodu. Prilikom mjerenja obaveze za isplatu definisanih naknada, među kojima su otpremnine, potrebno je razmotriti vjerovatnoću da neki zaposleni neće iskoristiti ovo pravo, odnosno da će napustiti preduzeće. Vjerovatnoća da će se desiti navedeni događaj utiče na mjerenje obaveze, ali ne određuje da li ta obaveza postoji.
Ako vam trebaju aktuarske usluge možete se obratiti na ovom kontakt linku.